Članovi žirija Festivala klapske pisme Posušje 2021.

JOŠKO ĆALETA

Maestro Joško Ćaleta etnomuzikolog, glazbeni pedagog, kompozitor, producent i dirigent. Teme kojima se bavi u svojim istraživanjima uglavnom su vezane uz vokalnu glazbenu tradiciju, svjetovnu i sakralnu, dalmatinskog primorja i zaleđa.

Autor je brojnih članaka u domaćim i stranim znanstvenim publikacijama. Sudjelovao na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima od kojih se ističe sudjelovanje na svjetskim kongresima ICTMa (Beč 2007., St. John Newfoundland, Canada 2011.), sastancima studijske grupe za glazbenu antropologiju mediteranskih kultura (Venecija 2000. , 2004., 2007.) studijske grupe za etnokoreologiju (Korčula 2000. , Monghidoro 2004., Kuala Lumpur 2009.), studijske grupe za glazbu Jugoistočne Europe (Strumica 2007., Izmir 2010) te studijske grupe za višeglasno tradicijsko pjevanje (Cagliari 2010.) koje djeluju pod okriljem svjetske udruge etnomuzikologa – Međunarodnog savjeta za tradicijsku glazbu (ICTM).

Od 1979. klapski je pjevač (klapa Trogir), a zatim i voditelj (Trogir, Radovan, Kairos,Pučki pivači Trogira, Čiovo). Za vrijeme studija u Kanadi dirigent je vancouverskog zbora i klape Zvonimir s kojom osvaja nagrade za najbolji etnički zbor u Kanadi (1994., 1996.). Rad s klapama nastavlja i po povratku u Hrvatsku kao glazbeni suradnik i producent klapa (Omiš, Jelsa, Nostalgija, Sagena, Dišpet, Braciera, Ćakulone, Petrada) te Ansambla Lado i SKUD-a Ivan Goran Kovačić. Osnivač je vokalnog ansambla Kantaduri s kojim zajedno s Katarinom Livljanić i ansamblom Dialogos uspješno postavlja i diljem svijeta izvodi glazbeno scensko djelo Dalmatica – djelo inspirirano crkvenim pučkim pjevanjem dalmatinskih otoka, priobalja i zaleđa.

Više nosača zvuka (LP i CDi) na kojima je radio klape rado i slušaju i pjevaju, počevši od LP Tragurium i Povratak iskonu s klapom Trogir, preko Sjećanja –zapisi Antuna Dobronića s klapom Jelsa do Za dišpet, Rusulica, Svakome na vo’ju klape Dišpet, Judi moji klape Braciere i Divici Mariji klape Ćakulone. Zajedno sa suradnicima, najčešće Juricom Boškovićem i Markom Rogošićem realizirao više zanimljivih tematskih projekata zagrebačkih klapa od kojih se ističu koncerti pasionske baštine Svitla noć te božićni koncerti objavljeni na dva nosača zvuka Došli smo Van kolendati, te notno izdanje i nosač zvuka s bračkim klapama – Bračka sjećanja. Ukorak s zahtjevima modernih klapa okušao se i u obradama popularnih skladbi (Rusulica, Otoče, Judi moji) od kojih je skladba Henjueke u izvedbi klape Braciera 2006. godine osvojila sva priznanja na VDP – Kaštela.

Dobitnik je nagrade Društva skladatelja Hrvatske (“Josip Andreis”, 2000.) za dostignuća na polju muzikologije (CD “Hrvatska tradicijska glazba”) te nagrade “Ivan Lukačić” na 34. Varaždinskim baroknim večerima. Ova posljednja rezultat je dugogodišnje suradnje s ansamblom LADO koja je osim brojnih koncerata i nosača zvuka rezultirala brojnim diskografskim nagradama Porin (7) te nagradom Orlando na 54. Dubrovačkim ljetnim igrama (2003.). (U žiriju muških i ženskih klapa)

Marko Rogošić

Marko Rogošić rođen 9. ožujka 1969. u Splitu, RH. Po zvanju kemijski inženjer, radi kao redoviti profesor i trenutno prodekan za znanost i međunarodnu suradnju Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

Usporedo sa znanstvenom, razvija i intenzivnu amatersku i profesionalnu glazbenu djelatnost. Djeluje u raznorodnim ansamblima i zborovima (Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, MPZ KUD INA, Akademski zbor Chemice Ingeniariae Alumni, HPD Slavulj iz Petrinje, Kantaduri), muškim (Mareta, Jelsa, Nostalgija) i ženskim klapama (Cesarice, Dišpet, Gričanke, Ćakulone) kao zborist (klapaš), solist, voditelj, asistent dirigenta, predsjednik društva ili pak povremeni stručni suradnik. Sa različitim sastavima osvaja nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu i Natjecanju pjevačkih zborova u Zagrebu. Nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu (Austrija, Belgija, BiH, Češka, Danska, Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Poljska, Slovačka, Slovenija, Švedska, Švicarska) oko 300 cjelovečernjih koncerata). Snima za radio, TV i diskografiju (oko 350 snimaka, 20 kompaktnih diskova). Dobitnik je četiri diskografske nagrade Porin kao pjevač klape Nostalgija te jednoga Porina kao glazbeni producent albuma Cesarice 3 s klapom Cesarice. Pojavljuje se i kao obrađivač 30-ak narodnih napjeva za dalmatinske klape, a u suradnji s Brunom Vučkovićem osvaja prvu i treću nagradu stručnog ocjenjivačkog suda na Večerima novih skladbi Festivala dalmatinskih klapa u Omišu 2013., odnosno 2009. godine. Urednik je notnog izdanja Leut br. 11 pod naslovom Široko, levonte sa zapisima Antuna Dobronića iz Jelse u harmonizacijama za mušku klapu te br. 16 pod naslovom Bračka sjećanja I. (U žiriju muških i ženskih klapa)

Mojmir Čačija

Mojmir Čačija  producent klapskog pjevanja, skladatelj i glazbeni voditelj klape “Sinj”. Kao student u Zagrebu bio je jedan od osnivača benda “Alkari” s kojim je nastupao na tadašnjim plesnjacima. Tu ga je primjetio Mate Mišo Kovač i pozvao ga u svoj bend s kojim je nastupao nekoliko godina.
Nakon toga u Sinju vodi Gradski zbor s kojim paralelno nastaje i klapa Sinj.Od 1982. godine je u klapi gdje je voditelj i pjevač – bariton. Osim toga voditelj je i mješovite klape “Hrvace”, te umjetnički voditelj festivala “Klape Gospi Sinjskoj” i “Nedamo te pismo naša” koji se održava svake godine na Poljudskom stadionu.

Autor je vokalnog aranžmana za pjesmu “Mižerija” koja je predstavljala Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije 2013, Također je zaslužan i za odabir “Klape s mora” koja je otpjevala pjesmu.

Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Autor je više priznatih skladbi i obrada s osvojenih više nagrada na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, između ostalih “Lipo ime” na tekst Jakše Fiamenga, “Materin plač (Lucijan Brumnjak), “Uljenica moje matere” stihovi Slavko Govorčin, ‘Vo je naša zemja na tekst Jakova Dukića i “Umiri se more” na vlastiti tekst pobjedničku pjesmu na Večeri novih skladbi Festivala dalmatinskih klapa u Omišu 2011. Ima izuzetno plodnu suradnju s sinjskim tekstopiscem i pjesnikom Jakovom Dukićem, za kojega kaže da ima dušu i osjeća prostor dalmatinske zagore.

U suradnji s hrvatskim glazbenikom u SAD gosp. Nenadom Bachom izdao je s klapom “Sinj” album za američko i europsko tržište s knjižicom na sedam jezika pod nazivom “Lipo ime”. Sve svoje skladbe skladao je inspiriran prvim mogućnostima tenora i klape “Sinj” htijući imat nešto svoje, dati klapskoj pismi nešto sa svog podneblja. (U žiriju muških klapa)

Ivica Kaleb

Ljubav prema dalmatinskoj klapskoj pjesmi, kao i većina ljudi ovog podneblja prof. Ivica Kaleb najvjerojatnije nosi u genima, a veći interes za klapsku pjesmi sigurno je potaknuo i Ante Vezilić Kalebov srednjoškolski profesor poznatiji kao voditelj klapa „Srdela“ iz Makarske i „Mostar“ iz Mostara. Kalebove ozbiljnije aktivnosti kao pjevača u klapi, zapisivača i obrađivača napjeva, te klapskog voditelja sežu još u 1975. godinu. Tada je kao student Glazbene akademije u Zagrebu oformio klapu „Hrid“, poznatu kao prvu klapu Zagrebačkih studenata koja je nastupila na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu.

Diplomiravši na glazbenoj akademiji u Zagrebu 1978. godine, profesionalni put Kaleba odvodi u Ljubljanu gdje u orkestra Ljubljanske opere i filharmonije ostvaruje zapažene rezultate kao glazbenik na klarinetu. Iako se fizički odmaknuo prema sjeveru, duboko u sebi osjeća pripadnost Neretvi i Dalmaciji. Surađuje s klapom „Nostalgija“, a ujedno vodi i klapu „Poletarci“ iz Opuzena. Nakon Ljubljane, surađuje sa Simfonijskim orkestrom u Mostaru, a potom se vraća u Ploče gdje djeluje i danas kao profesor glazbene umjetnosti u Gimnaziji SŠC i voditelj Osnovne glazbene škole u Pločama. Od 1985. godine voditelj je i pjevač klape „Luka Ploče“ s kojom ostvaruje mnogobrojne uspjehe u zemlji i inozemstvu.

Kalebove pjesme i obrade nagrađivane su na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, Večeri dalmatinske pjesme u Kaštelima, Međunarodnom festivalu folklora u Canberi – Australija, Međunarodnom natjecanju vokalnih skupina u Veroni – Italija, Marko Polo festu u Korčuli i Neumskom etno festivalu.

U konkurenciji tradicionalnih dalmatinskih napjeva na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Vrijedno je izdvojiti dvije prve nagrada stručnog žirija (1990. i 1993.) i nagradu Bašćinski Glasi. U konkurenciji mješovitih klapa istog festivalu Kaleb je s klapom „Opuzen“ iz Opuzena osvojio značajan broj nagrada (2006. i 2007. prva nagrada stručnog žirija, 2009. prva nagrada publike).

Autor je 15 novo-uglazbljenih skladbi od kojih je većina izvedena u konkurenciji novih skladbi Festivala dalmatinskih klapa u Omišu (2008. prva nagrada publike, 2010. i 2013. treća nagrada stručnog žirija). Godine 2007. dobio je plaketu Turističke zajednice grada Ploča. Godine 2008. godine Kaleb piše glazbu za pjesmu „Ploče grade“ koja je postala službenom himnom Grada Ploče.

Godine 2009. Grad Ploče dodjeljuje Ivici kalebu osobnu nagradu za iznimna dostignuća na kulturnom području. Godina 2011. dobiva plaketu Grada Ploče za iznimne umjetničke dosege.

Kalebov glazbeni životopis bio bi nepotpun bez imena klapa s kojima je surađivao i danas surađuje. To su klapa „Adriona“ iz Makarske, „Kačić“ iz Graca, „Sv. Nikola“ iz Metkovića, klapa „Međugorje“ iz Međugorje, klapa „Lira“ i kapa „Trebižat“ iz Trebižata, klapa „Neum“ iz Neuma. (U žiriju ženskih klapa)

Terezija Kusanović

„Klapašica” po familiji i po dugogodišnjem pjevačkom iskustvu u Smilju i Puntarima Terezija Kusanović (rođ. Čečuk) svestrana je glazbenica, profesorica glazbene kulture, akademska pjevačica i profesorica pjevanja, tražena mezzosopranistica čijom se uspješnom opernom karijerom Omišani diče. Aktualna je prvakinja opere HNK-a u Splitu, dobitnica nagrade Ante Marušić za najbolje operno ostvarenje HNK Split u posljednje dvije sezone te docentica  na Umjetničkoj akademiji u Splitu u čijoj klasi studenti već osvajaju međunarodna priznanja. 

Put do serije nastupa u Teatru Carlo Felice u Genovi, moćne Dalile na pozornici splitskog HNK-a, atraktivne Carmen također u Splitu, ali i u velikoj operi u Seoulu, ili pak izvedbe Bethovenove Ode radosti na Međunarodnom Open-air festivalu u Slovačkoj 2016. rodio se iz klapskog suzvučja omiških Festivala na kojima su nastupali i njen otac Boško u klapi Omiš i njena mlađa sestra Katarina koja je Smilje odlaskom u Zagreb zamijenila Cesaricama. Terezija se od djetinjstva glazbeno obrazovala. No, ipak, istaknut će da je u “Festival” ušla kao i mnoge omiške djevojčice – ne kao klapska pjevačica već kao hostesa. Nakon završene Osnovne i Srednje glazbene škole Josipa Hatzea u Splitu, diplomirala je Glazbenu kulturu, smjer glazbena pedagogija, u klasi dr.sc. Miljenka Grgića. Kao profesorica glazbene kulture radila je dugo godina u omiškoj osnovnoj školi u kojoj je osnovala jednu od prvih dječjih klapa. Klapa nosi ime Bepo prema velikom ovdašnjem pjesniku Josipu Pupačiću po kojem je nazvana i osnovna škola. Najveći je uspjeh koji je Terezija ostvarila s dječjom klapom Bepo prva nagrada na Međunarodnom natjecanju zborova u Veroni 1998. godine, u kategoriji dječjih zborova. No, uspjesi te klape, trajni su. Naime, u njoj su stasale generacije omiške djece od kojih mnoga pjevaju u afirmiranim klapama kako u Zagrebu tako i diljem Hrvatske. Terezija je jedno vrijeme vodila
u Vranjicu žensku klapu Tamarin i mušku klapu Arija, u Sv. Filipu i Jakovu žensku klapu Viola, a sve na poticaj njezinog duhovnog oca Ljube Stipišića koji je pobudio i podržao i njen skladateljsko-obrađivački talent.

Vodila je sve tri čuvene omiške klape, Omiš, Smilje i Puntare, koji su pod njenim vodstvom osvajali nagrade na najvažnijoj klapskoj priredbi. Upravo je s ovim trima klapama osmislila i ostvarila prvi Božićni koncert koji je zabilježen na nosaču zvuka te je kao neizostavan dio programa postao važna zimska festivalska tradicija. No, vrhunac klapske  karijere, i kao prvi glas i kao voditeljica, postigla je s klapom Puntari osvojivši tijekom pet zajedničkih godina ukupno dva Zlatna štita i jedan Srebrni štit, dva Zlatna, dva Srebrna i jedan Brončani leut te pobjedu na Večeri novih skladbi 2002. godine. Za ovaj je uspjeh, osim talentiranih pjevača, ključna bila uloga uporne, pedantne, strpljive i izrazito muzikalne voditeljice Terezije. S Puntarima je snimila pet nosača zvuka te je dobila Porina kao producentica albuma “Dišperadun”.

Nakon ovih sjajnih klapskih rezultata Terezija se odlučila dalje obrazovati za akademsku glazbenicu – pjevačicu i profesoricu pjevanja. Diplomirala je solo pjevanje u klasi izvanredne prof. Nelli Manuilenko te završila poslijediplomski studij na Odsjeku za solo pjevanje Muzičke akademije u Zagrebu. Kao solistica Opere splitskog HNK-a ostvarila je zavidnu karijeru, a kontakte s omiškim Festivalom unatoč brojnim obavezama održava ili povremenim skladateljskim uradcima (npr. druga nagrada žirija na Večeri novih skladbi 2010. za skladbu “Moreta” na tekst supruga Darka Kusanovića i u izvedbi klape Versi) ili kao članica u radu povjerenstava za ocjenjivanje muških i ženskih klapa, klapa debitanata, mješovitih klapa i obrada popularnih skladbi u razdoblju od 2002. do 2014. godine. Bila je dugogodišnja članica festivalskog Vijeća birana kao uvažena akademska umjetnica te dugogodišnja uspješna klapska voditeljica i skladateljica, jedina među članovima Vijeća kojoj je klapska pjesma uža specijalnost.