Iza nas je V. Festival klapske pisme Posušje 2018. Poučeni dobrim iskustvom od prošle godine, odlučili smo i ove godine napraviti intervjue s pobjedničkim klapama.
U ženskoj konkurenciji od deset klapa „Posuški stećak“ i nagrada od 1.500,00 KM otišli su u ruke ženske klape Teranke iz Pule.
Za ovu prigodu naš sugovornik je bila članica klape Diana Macan.
Prije dvije godine prva nagrada publike, ove godine prva nagrada stručnog žirija! Preplatile ste se na nagrade u Posušju?
Rad, trud, ljubav prema pjesmi, volja, želja, odricanje i disciplina. To je pretplata za uspjeh i nagrade!
Kako ste se spremale za ovaj festival?
Svaki festival ima svoju specifičnost, svoju draž, svoj žiri, svoju publiku. Prije dvije godine došle smo po prvi puta u Posušje i možemo reći, bez preuveličavanja i lažne skromnosti da smo se oduševile sa svime!! Priprema za festival je planirana u određenom vremenskom razdoblju i kod svakog natjecanja je isti proces: traženje i odabir pjesama, promišljanje o pjesmama, čitanje nota, rad na interpretaciji s našim (najboljim) voditeljem, razgovori, prijedlozi. I na kraju finiširanje sitnih detalja, psihološka priprema i gaaaas (u Posušje)!!
Postoji li trema prije nastupa, ako da kako je liječite?
Doza treme je uvijek prisutna, naravno kod svake članice manifestira se količinski drugačije. Tremu tumačimo na pozitivan način jer nam je stalo do toga što radimo, želimo što bolje interpretirati svoj neizmjerni trud i ostaviti što bolji dojam na publiku. Naravno, bitno nam je da smo i mi zadovoljne izvedbom, pa smo prije svakog izlaska na pozornicu fokusirane isključivo na pjesme koje ćemo otpjevati u tom trenutku. Zajedništvo, uzajamna podrška i sitne interne zezancije su ono što nas najviše smiruje i ‘razbija’ tremu.
Jeste li ikada doživjeli kakav incident ili nezgodu na nastupima?
Takvih vrsta zanimljivosti imamo zaista malo. (smijeh) Na svu sreću, nismo imale nezgoda da smo padale, zapinjale na haljine u toj mjeri da bi se ozlijedile. Više manje, sve su to bili sitni problemčići kao npr. letenje raznih repelenata dok pjevaš na otvorenom pa te dekoncentriraju jer ti lete oko glave i suptilno se spuste na izloženi dio tijela… U Perastu 2012. je bilo zanimljivo što je na našem prvom akordu gospodinu u prvom redu pukla plastična stolica. Situacija je bila bučna, ali nismo se dale smesti.
Koji vam je nastup ostao u posebnom sjećanju i zašto?
U 16 godina rada i postojanja, puno je nastupa koji su zanimljivi, specifični, posebni i uzbudljivi. Nama pjevačima je nešto najposebnije kad nas publika dobro prihvati, kad prenesemo emocije kroz pjesmu koja uspije doprijeti do njih. Jer to je glazba i to su čari muziciranja: Taknuti ‘u dušu’ nekoga tko te sluša, tko s tobom proživi svaki tvoj zapjev, svaku notu, svaki fazu i pjevani tekst. Zato su nam uvijek posebno drage nagrade tamo gdje nema ‘tvoje publike’, gdje staneš na pozornicu i doneseš pjesmu na svoj način i oduševiš svojom emocijom, svojom interpretacijom I svojom nadahnutosti. Upravo to smo doživjele i u Posušju 2016. godine gdje smo sasvim nenadano osvojile srca publike s preko 200 osvojenih glasova. To su zbilja posebni trenutci za nas. Neopisiva sreća i veliko priznanje. Naravno, volimo mi i nagrade žirija:-)
Kako opisujete ovogodišnji festival u odnosu na prije dvije godine?
Festival u Posušju. Zvučat će kao floskula, ali zbilja smo oduševljene sa svime i javno smo napisale zahvalu putem društvenih mreža. I ove i 2016. godine sve je bilo besprijekorno. Ove godine možemo izdvojiti da smo se još više zbližile s domaćinima, naša hostesa Ljilja nas je čak i sa svojom obitelji upoznala. Zaista, toliko ljubavi, predanosti, ljubaznosti, dobre organizacije, prisnosti rijetko se gdje doživi. Još jednom, puno hvala svima na tolikoj količini pažnje i brige oko svih nas. Možete svima biti primjer! Velika Vam hvala, uvijek ćemo se rado odazvati. Čovjek osjeća toplinu vaših srca.
Posvađa li se ikada ekipa iz klape i kako rješavate nesuglasice?
Svađamo?? Mi??? Nikad!!! (Smijeh) 8Osam žena različitog karaktera, različitih stajališta, različitih umova, a opet istih interesa, istih želja, iste ljubavi. Bilo bi potpuno neprirodno da se ne poriječkamo. Svaka je jedinstvena, svaka ima svoj naboj, svaka ima svoju osobnost i svaka je borac na svoj način. Ljudski je raspravljati, ljudski je iznositi svoja mišljenja, ljudski je ljutiti se. Sve je to dio nas i našeg ‘kruga’. Sve nas to još više spaja i daje još veći polet za dalje. Mi smo jaka veza koja radi, trudi se, napreduje, diže se, pada, veseli se, plače, ohrabruje, odriče se, ‘mlati’ kilometre za doći na probu, vozi se svim prijevoznim sredstvima, pomaže u nevolji, a sve zbog entuzijazma i bezgranične ljubavi prema klapskoj pjesmi. Zaista, jaka smo veza!!
0
0
0
0
